Posjeta Uhudu ima svoj poseban značaj, zbog toga što je jedno od džennetskih brda. Allahov Poslanik, a.s., rekao je: “Brdo Uhud nas voli i mi njega volimo, ono je od džennetskih brda.” (Ahmed)
Naime, na tom mjestu se u mjesecu ševvalu 3. godine po Hidžri dogodila značajna bitka između muslimana i mekanskih mušrika. Mušrici su se nakon poraza na Bedru intenzivno pripremali za osvetu i to su pokušali postići u sveopćem pohodu na Medinu. Gledano sa vojnog aspekta, muslimani su izgubili ovu bitku, imali su mnogo šehida i ranjenika, i sam Poslanik, a.s., bio je ranjen. Ali mušrici ipak nisu uspjeli ostvariti svoj krajnji cilj a to je ubistvo Muhammeda, a.s., što im je bio jedan od glavnih motiva.
Buharija i Muslim bilježe od Hamida es-Sa‘dija, r.a., da je rekao: “Vraćali smo se sa Poslanikom, a.s., sa Bitke na Tebuku pa kada smo počeli nazirati Medinu, rekao nam je: “Ovo je Taba (Medina), a ovo je brdo Uhud, koje nas voli i kojeg mi volimo.”
Sva pouzdana predanja govore o sedamdeset poginulih muslimana na Uhudu. Većina poginulih su ensarije. Njih je poginulo šezdeset pet. Četrdeset i jedan iz plemena Hazredž, a dvadeset i četiri iz plemena Evs. Također je poginuo i jedan Jevrej. Ostali su bili iz redova muhadžira. Kod mušrika je broj poginulih bio 22. Postoje i neke predaje koje kažu da ih je bilo 37.
Poslanik, a.s., u ovoj bitki je ranjen, a šehadet je postigao i Mus‘ab ibn Umejr, r.a., prvi daija u Medini.
U ovoj bitki je ubijen amidža Poslanika, a.s., Hamza ibn Abdulmuttalib, jedan od prvih koji su prihvatili islam, poznat pod nadimkom “Allahov lav”. Ubio ga je Vahši, sluga kojem je Hind, žena vođe Poslanikovih, a.s., neprijatelja (Ebu Sufjan) obećala bogatu nagradu za njegovu glavu.